« idi na prethodnu stranu

O spomeniku u centru Crne Trave

· U centru Crne Trave nalazi se spomenik posvećen Crnotravcima-ratnicima, poginulim u ratu 1912.-1918.god. Na njemu su uklesena 172 imena , palih ratnika. Spomenik je piramida od belog mermera, visok je 8 metara, Na vrhu spomenika je danas četvorostrani krst a nedostaje crni kameni orao, kojeg su skinuli bugarski okupatori u drugom svetskom ratu. Ispod krsta je urezano: "Ratnicima za oslobođenje i ujedinjenje 1912-1918g.". Ispod ovog natpisa je takođe bio lik Kralja Oslobodioca Petra Velikog u reljefu, koji takođe ne dostaje.

· Skicu za spomenik izradio je arhitekta g.Zoran Vasiljević, koju je Umetničko Odeljenje Ministarstva Prosvete odobrilo pod Br.2616/26.g. Sve ručne radove i ukrase izradio je mladi vajar g.Milan Tanasković, a spomenik je po povoljnoj ceni izliferovala Prva srpska kamenorezačka radnja Mateje Petrovića (Beograd, Grobljanska ulica).

· Svečano osvećenje spomenika bilo je 27. jula 1927. godine. Crna Trava je bila tog dana prepuna naroda, posebno ukrašena, i cvećem i raznobojnim ćilimima, bilo je postavljeno nekoliko slavolukova, a iznad spomenika bio je postavljen ekran sa dugačkim zastavama sa obe strane, na kome je pisalo: ,,Vile će se grabiti u vjekove, da vam vjence dostojne ispletu" a sa druge strane: ,, Blago onom ko do vjeka živi, imao se rašta i roditi." Ispred spomenika podignuta je bila tribina, sa koje je Gospodin Episkop sa dvadeset sveštenika izvršio osvećenje spomenika.

· Evo šta je o tome pisala POLITIKA tih dana:

“POLITIKA”

SPOMENIK IZGINULIM CRNOTRAVCIMA

- Svečano otkrivanje i osvećenje spomenika u ratu izginulim Crnotravcima izvršeno je prekjuče – Crna Trava, 28.jula

- Na obali bistre Vlasine, između visokih planina koje sa svih strana zatvaraju vidik i ne čijim vrhovima nebo izgleda razapeto kao parče plave čoje, juče je održana jedna retko dirljiva svečanost. Otkriven je spomenik Crnotravcima poginulim u tri poslednja rata. Njima i pokojnom Kralju Osloboditelju.

- Iako se u ovo doba veći deo Crnotravaca nalazi po varošima na pečalbi, mnogi od njih su požurili svojim kućama, svojim domovima koji ni malo ne liče na domove kakvi se mogu videti u ostalim varošicama i selima. Zidani od kamena, pokriveni ciglom i namešteni sa puno ukusa oni liče na male svetle vile u kojima duga, beskrajna zima prođe brže nego u čađavivim i tamnim kućama po drugim krajevima. Mnoge su palate podigli marljivi Crnotravci po celoj Srbiji, mnoge su godine proveli u pečalbi dok su od jednog zabačenog sela sirotinjskog načinili prekrasnu varošicu, sa kojom se malo koje mesto može takmičiti.

- Juče su svoje rodno mesto Crnotravci ulepšali mermernim stubom na kome su zlatnim slovima ispisali sto sedamdeset dva imena svoje braće i sinova koji živote svoje položiše za slobodu i veličinu rodnog kraja. Na čelnoj strani obeliska, u istom bloku belog mermera urezan lik Kralja Petra, a ispod lika reči posvete: “Ratnicima za oslobođenje i ujedinjenje od 1912 do 1918 godine”.

- Svud unaokolo rukoveti cveća, šarenog mirisnog gorskog bilja i lepi, bogati venci koje su Crnotravci čak iz Niša i Beograda dobavili. Sam vladika niški g.Dositej prevalio je dug put preko planina i uvala, stazama mučnim i opasnim, da otkrije i blagoslovi spomenik izginulih Crnotravaca. Došao je i predsednik “Crnotravske Zajednice” iz Niša, pukovnik u pensiji g.Veljko Dimitrijević i poglavar sreza vlasotinačkog g. Protić. I niko drugi osim meštana. Ni jedan Beograđanin koji bi na slavi predstavljao bilo građansku bilo vojnu vlast, osim jednog voda pešaka sa jednim potporučnikom niškog garnizona.

- Ipak je svečanost bila lepa. Govorio je episkop g.Dositej, i pukovnik g.Dimitrijević i crnotravski sveštenik g.Jovan Popović. Ljudi u zakopčanim gunjevima od belog domaćeg sukna, žene i devojke u divnoj narodnoj nošnji, crnoj zlatom ukrašenoj, stojali su oko spomenika i pobožno se sećali svojih pokojnika. Jer nema u Crnoj Travi ni jednog doma koji nije dao domovini svoj prilog u krvi.

- Predsednik odbora mladi sveštenik g.Boža Popović starao se i uložio sav svoj trud da svečanost bude u svakom pogledu lepa. Posle ručka u osnovnoj školi počelo je narodno veselje. Ali ni to veselje nije kao u ostalim krajevima. Nema tu ništa usiljeno, ništa određeno programom i u napred propisano. Crna Trava se veselila sa svim svojim sokacima, sa svim kafanama i debelim ladovima granatih bukvi. Grmele su muzike i vojne i ciganske, okretalo se kolo u beskraj dok devojke i mladići ne izgube dah. Jedni su zamenjivali druge sve dok malaksali svirači nisu opuštali za čas ruke.

- Dve mlade gošće, gđa poglavara Protića, i gđa advokata Petra Milosavljevića, koja je sa svojom majkom čak iz Tetova došla da poseti Crnu Travu i njeno slavlje, zamenile su svoja odela narodnom nošnjom crnotravskom. Deca u istim odelima kao i odrasli. Svuda svežine u pogledu, u ophođenju, u srdačnosti. Trezvanost i bistrina svojstvena planincima i graničarima. A uz to i dubok smisao za stvarnost, iskustvo temeljito koje su Crnotravci s kolena na koleno pribirali u pečalbi i donosili sa ušteđenim dukatima u rodni kraj.

- Tom prilikom je štampana i pozivnica za ovaj skup sa sledećim tekstom: PISMA, POZIVI, OBJAVE P.G.

- Odbor za podizanje spomenika u Crnoj Travi izginulim borcima u ratovima 1912-1918.god. svršio je svoj zadatak i podigao S P O M E N I K
- Na kamenom postamentu, velika piramida od belog mermera, koju završava krst i orao, na kojoj oko reljefnog lika Kralja Petra Oslobodioca u lovorovom vencu, izrezano i pozlaćeno 172 imena izginulih Crnotravaca, koja će naraštajima večito govoriti kako se junački umire za Kralja i narod svoj.

- Ovim odbor ima čast da Vas pozove na OSVEĆENjE I OTKRIVANjE OVOGA SPOMENIKA Koji će se izvršiti na drugi dan Gorešnjaka – 14. (27.) jula t.t. sa ovim PROGRAMOM:

- 1. Doček i pozdrav gostiju na Predejanskoj stanici Niške oblasti, na brzom vozu u 8 časova, i putničkom u 10 časova.

- 2. Doručak i polazak konjima za Crnu Travu u 11 časova.

- 3. Predsednik opštine Crno-Travske sa odborom dočekuje goste na granici opštine kod Xevrljanke na Ćeremixinici u 4 časa.

- 4. Sveštenstvo na ulazu u varošicu sa litijom dočekuje Gosp.Episkopa Dositeja i goste i prati ih u crkvu, gde će se održati pozdravni govor i propisna molitva.

- 5. Večera kod Predsednika Odbora g. Bož. Popovića sveštenika i raspored gostiju za prenoćište.

- Drugi dan 14.(27.) jula:

- 1 . Arhijerejska Liturgija u crkvi Sv. Nikole u 8 časova.

- 2. Posle službe parastos palim borcima u 10 č.

- 3. Povorka iz Crkve sa Episkopom, sveštenstvom, korporacijama i gostima ide kroz varošicu i zaustavlja se kod spomenika, koji Gospodin Episkop u 11 časova osvećuje, sa svim počastima počasne čete vojske. Po svršetku osvećenja besedi Gospodin Episkop i drugi govornici.

- 4. Ručak za goste u Crkvenoj Porti ili u školi, koji priređuje Odbor. 5. Večera u Hotelu “Kruna” koju priređuje opštinski Odbor.

-Treći dan 15.(28.) jula:

1. Polazak iz Crne Trave u 5 časova izjutra za osvećenje crkve u selu Brodu.
- Potpresednik Predsednik Odbora JOVAN R. IVIĆ BOŽ.POPOVIĆ
- svešt. ČLANOVI: Zarija Radisavljević, preduzimač, Jovan L. Ljubić preduzimač, Trenča Bošković preduzimač, Ivan Ivanović preduzimač, Todor Cvetanović preduzimač, Mihajlo Rakić i Todor Momčilović.
- NADZORNI ODBOR: Vlada Jović građevinar, Rista Aranđelović građevinar, Vitko Rajković građevinar.

- NA ZNANjE: Za dolazak potrebna je prijava za nedelju dana ranije, radi pripremanje stane i hrane. ___________________________________________________________________________________________________________________

Na 2-3 dana pre otkrivanje spomenika, razdat je u varošici i po mahalama ovakav plakat:

NA ZNANjE

Na drugi dan Gorešnjaka (14.-27.jula) ove godine CRNA TRAVA će na najsvečaniji način OSVETITI I OTKRITI SPOMENIK Svojom milima i dragim borcima izginulim u ratovima 1912-1918. godine. Ovo će se izvršiti u prisustvu Vladike Dositeja, raznih izaslanstva i naroda. Objavljujemo ovo građanstvu s pozivom, da ne izostane ne ovom ratkom zajedničkom i tužnom sastanku.
ODBOR. ___________________________________________________________________________________________________________________

- Novinar Politike, čije ime nismo uspeli da saznamo, iskoristio je putovanje do Crne Trave da napiše još jedan članak:

“POLITIKA” 1927. godina JEDAN DAN U CRNOJ TRAVI

- Rodni kraj naši vrednih zidara preduzimača nema nikakve saobraćajne veze sa drugim mestima
– Jedan naš ugledni prirodnjak nazvao je nedavno sanxačke visoravni jugoslovenskim Tibetom. Naziv taj, malo pohvalan za Jugoslaviju, mogao bi se primeniti i na one prekrasne krajeve oko Crne Trave. Priroda ih je obdarila raskošnim bogastvom planinskog bilja, izobiljem divljači. Planionske rečice pune su sitne pegave pastrmke, prostranim pašnjacima planduju napredna stada, a u dalekim čestarima gospodari sura mečka i gorski vuk. Sve što je Bog mogao dati imaju Crnotravci. To je sve, ali je to ipak vrlo malo. Jer i pored lepote svoje Crna Trava predstavlja jednu zaista crnu sramotu za celu državu. Iako poslanici toga kraja postaju ministri, iako čobani crnotravski doživljuju da se imena njihovih sinova uvode u spiskove beogradskih milionera, Crna Trava je odsečena od ostalog sveta visokom planinom kao kineskim zidom.

- Na tridesetak kilometara, istina prolaze svaki dan brzi vozovi međunarodni i lokalni, ali neće biti preterano utvrditi da je lakše doći iz Pariza u Solun, nego iz Predejana u Crnu Travu.

- Ako imate sreće, u Predejanu nađete kakvo konjče i na rasklimatanom samaru polazite na put. Inače što je najčešće, a valjda i najprijatnije idete peške. Tri časa hoda, momačkog hoda, idete uz goru. Kupinskim rilom, Mrkovicom i Pomočanicom. Svuda stara bukova šuma i pašnjaci na visini od šest stotina do hiljadu i po metara nad morem.

- Gora bogata šumom i vodom. Pored hladnog izvora naiđete pred zoru na otiske kurjačkih šapa i seljačkih opanaka.

- Na celom putu samo jedno selo: Pronine mehane i Mlačište čuveno sa svojih mehana. Nad njima se dve strane Jerič i Čemernik, koji graniči sa Vlasinom. Zimi su ti krajevi neprohodni. Poravna, kažu, sneg vrhove mladih bukva.

- Do Crne Trave, rekli su nam, da ima skoro tri časa. Dođe Vam na um da ste zalutali jer skoro toliko pešačite i uzaludno tražite očima toranj crnotravske bogomolje. Tek kad dođete nad samo selo, znate da ste stigli. Mesto je u dubokoj jednoj uvali pritišljeno planinama sa svih strana. Znali ste već pri polasku da broji oko 3000 stanovnika i očekivali ste jedno selo, siromašno, napola napušteno, čiji se ljudi po svetu muče tražeći zarade.

- Nije malo iznenađenje pred čudnim izgledom ove varošice, kojoj više priliči to ime nago mnogim drugim većim i bližim srbijanskim palankama. Pomislite da ste u nekom kraju gde su žene domaćini. Jer u Crnoj Travi, na ulici, u polju i za stolom vidite većinom žene domaćini. Otresite, gospostvena držanja i vrlo slobodne. One su zaista domaćini u Crnoj Travai. Za vreme dugih meseci dok du muževi na pečalbi Crnotravke drže njihove domove, podižu im decu i uče ih da budu kao i očevi što su : vredni, štedljivi i čestiti.

- To su osobine svih Crnotravaca ma gde oni bili, ma u kakvom se imovnom stanju nalazili. A izbor zanata su im stari njihovi učinili. Pre trideset godina prve crnotravske majstore Gopu Ljubića i Gorču Popovića doveo je u Beograd u pečalbu njihov zemljak pop Mika Popović (sada prota). Preduzimali su građevinarske poslove i stekli lepu zaradu. Otada Crnotravci su zidari, preduzimači, kasnije inžinjeri i arhitekte. U putu sam se susreo i sprijateljio sa jednim starcem iz Mlačišta. I pored svojih sedamdeset godina pešači kao mladić. Sve je na njemu domaće proizvodnje i opanak i gunj i šubara na glavi. Živi skoro isposnički iako je njegov unuk, beogradski preduzimač i kućevlasnik, višestruki milioner.

- Nisu oduvek Crnotravci zidari. Ranije dok su Turci ispirali u Vlasini gvozdenu rudu koju su vadili kod Skele, više same Crne Trave, svi su oni na rudniku bili zaposleni. Tek kada su se u Srbiji otkrile druge rude, jeftinije i lakše za rad, Crnotravci su se našli u strašnom položaju. Ostali su ljudi bez hleba. I nevolja ih je gorka naterala da u dalekim krajevima potraže zarade. Još pod kraljem Milanom pokušavano je da se crnotravsko gvožđe i dalje radi, ali bez uspeha. Neki starci uveravaju da su u svom selu razgovarali sa Dragom Mašin, dok još nije bila postala srpska kraljica, kada je sa svojim mužem dolazila da obiđe rudu.

- Crna Trava, živeći u izuzetnim okolnostima, stvorila je i naročiti oblik svog života, pun osobenosti, većinom korisnih i lepih. Tako, samo jednu da spomenem, u Crnoj Travi nema političkih zborova. Ne toliko zbog rđavih puteva, poslanički kandidati prolaze i težim stazama, već što Crnotravci ne žele da ih slušaju. Neka glasa ko kako hoće, kažu oni, to su njihove stvari, ali samo ne ćemo da nam po selu propovedaju koješta. Znamo mi da su to prazne reči. Nemamo za to vremena. A glasamo svi, jer treba nako da bude poslanik!

| idi na vrh